Nakon Bogoslužja povodom proslave dana Reformacije, 26. listopada 2008.g., svečano smo otvorili Knjižnicu Evangeličke crkvene općine Zagreb „dr. Julius Kolatschek“.
Krajem 2007. i početkom 2008.g. započeli smo sa radom prikupljanja i razvrstavaja knjižnoga fonda Evangeličke crkvene općine Zagreb koji je do tada stajao na više raznih mjesta unutar zgrade. U listopadu 2007.g., skoro polovina knjiga je bila prenesena u prostore knjižnice te djelomično očišćena i postavljena na police.
Tijekom ljetnih mjeseci 2008.g., nakon uređenja zidova u knjižničnoj prostoriji i postavljanja novih, prikladnijih polica volonterskim je radom skupina mladih iz naše crkvene općine i grupa mladih iz Francuske koji su nam bili u gostima, knjige temeljito očistila i oprašila, iznijela preostatak knjiga, izvjetrila ih i uredila.
Nakon ove prve pripremne faze, krenuli smo na razvrstavanje knjiga i stare građe koja je tom prilikom izdvojena. Također su izdvojene knjige na mađarskom jeziku (koje čekaju razvrstavanje i obradu od strane boljega poznavatelja jezika).
Knjižni je fond podijeljen u dvije skupine s obzirom na vrijeme izdanja knjiga: knjige izdane do 1946.g. odvojene su od onih izdanih poslije 1946.g. Tako je oformljen Zaštićeni fond (do 1946.) kao i Otvoreni fond koji je korisnicima dostupniji i eventualno posudbenoga značaja. Oni su odvojeni i smještajem; Otvoreni fond okružuje čitaonični prostor dok je Zaštićeni fond smješten iza pregradne police i sa zidnom policom čini zatvoreni polukrug starih knjiga. Istomu pripada i zasebna polica s enciklopedijama i starom periodikom. Knjige su po policama složene pregledno.
U razvrstavanju knjiga korišten je decimalni klasifikacijski sustav po Deweyu (Dewey Decimal System) a s obzirom da se je, za sada, koristio samo u dva prva klasifikacijska broja (osim 400) lako će se prijeći na sustav UDK u daljnjoj, stručnoj, obradi.
Pri smještavanju knjiga obaju fondova, također se je nastojalo slijediti DDK radi lakšega snalaženja. Međutim, s obzirom da se ovdje radi o crkvenoj, privatnoj i o pretežno stručnoj knjižnici redoslijed je malo promijenjen. Na prvo mjesto dolazi područje „Religija“ (200) koje započinje s „Biblijom“ (220), kojoj slijedi „Teologija, doktrinalna“ (240), „Pastoralna teologija“ (250), „Kršćanska crkva“ (260), „Povijest kršćanske crkve“ (270) (ovdje sa cjelovitom podgrupom „Martin Luther“), „Ostale kršćanske crkve i sljedbe“ (280) te „Ostale religije“ (290). Tek sada slijede „Filozofija“ (100), „Društvene znanosti“ (300) u kojima preteže „Obrazovanje“(370), zatim „Jezik“ (400); u Zaštićenome fondu postoje knjige iz „Prirodnih znanosti“ (500) kao i iz „Primijenjenih znanosti“ (600) a zatim u oba fonda slijedi „Umjetnost“ (700) s obiljem „Glazbe“ (780), „Književnost“ (800) te „Povijest. Geografija. Biografije“ (900).
Die ganze Heilige Schrift des Alten und Neuen Testaments wie solche von Herrn Doctor Martin Luther Nürnberg ANNO MDCC XXV
„Opća djela“(000) sastoje se od enciklopedija koje, osim Opće enciklopedije Leksikografskoga zavoda, pripadaju isključivo Zaštićenomu fondu. Izdvojena je i „Periodika“ (050) s časopisima te godišnjacima, zbornicima i kongresima (060) u oba fonda. „Rijetke knjige“ (090) za sada nisu smještene u ovoj prostoriji a sastoje se od nekoliko primjeraka knjiga iz 18. stoljeća.
Broj knjiga prema približnoj procjeni iznosi oko 5000(?). Bez mađarskih, njih gotovo 85% je na njemačkome jeziku, u Zaštićenome fondu uglavnom pisanih goticom. Među starim knjigama gotovo polovicu čini lijepa književnost.
Homiletika, edukacija i pjesmarice najbrojnije su u Zaštićenome fondu dok je Otvoreni fod bogatiji biblijskim komentarima, teološkim djelima, časopisima.
Knjiga na hrvatskome ima vrlo malo; osim Biblija u nekoliko prijevoda, ima nešto vjeronaučnih udžbenika, katekizama, pjesmarica te nešto suvremenijih izdanja religiozne tematike i ponešto beletristike.
Zatečene knjige, pretežno u Zaštićenome fondu, prilično su oštećene, zapuštene i zanemarene, dok su nizovi, a pogotovo enciklopedije necjeloviti. Unatoč tomu nalazi se mnogo lijepih primjeraka knjigotiskarskoga i knjigoveškoga umijeća, onovremene likovne opreme ilustracijama i slikama posebno među Biblijama, knjigama propovijedi i pjesmaricama te među njemačkim klasicima.
Pojedine knjige imaju pečate iz kojih se može zaključiti da je u barem dva navrata postojala popisana zbirka knjiga u vlasništvu Evangeličke crkvene općine Zagreb. Ostale oznake, potpisi, pečati, ekslibrisi i posvete mogu, uz arhivsku građu, poslužiti kao pomoć u istraživanju dokumentirane povijesti Evangeličke crkve.
Knjižni sadržaj druge naravi, poput bilježaka, pisama, sličica, suhoga cvijeća, trgovačkih računa, nije uklonjen iz knjiga i nalazi se kako je zatečen. Među novijim knjigama, već svojom opremom (šapirografirani svesci i knjižice s notama, isto takvi katekizmi i osnovne vjeronaučne knjige za poduku djece) svjedoče o poslijeratnom vremenu (iza Drugoga svjetskog rata) na ovome prostoru.
Uporabna vrijednost zatečenih knjiga ograničena je njemačkim jezikom a i pismom kao i pretežno religioznim temama pa se time suzuje broj i određuju značajke zainteresiranih korisnika. S druge strane, knjižnicu sada obilježuje posjedovanje ipak znatnoga broja protestantskih knjiga ne samo starih već i suvremenih što je možda jedinstveno u Zagrebu a možda i u Hrvatskoj. Te knjige osim religioznoga svjetonazora prenose i duh i ozračje protestantskoga doma, škole, crkve i životnih smjernica kroz skoro dvjesto godina. Ove su njemačke knjige, iako se na njemačkom govornom području valjda još mogu naći, u Zagrebu možda unikatne. (Zbog toga su u knjižnicu ušle sve zatečene knjige, svi romani pa i trivijalna književnost.)
Još neke specifičnosti. Kako se u knjižnicama čovjek obično pouzdano druži i kreće u dobrome društvu tako se i ovdje mogu naći autori, kao najpoznatiji: Goethe, Schiller, Tasso, Ibsen, Shakespeare, Bunjan, Tolstoj, Mann, Demokrit, Luther, Funccius, Gerök, De Chardin, Brehm, Barth, Bonhoeffer, Šeper, Küng, Tillich, Moltmann.
Jednako tako od malobrojnih knjiga na hrvatskome jeziku tu stoje Biblije (Bakotić 1933., Šarić 1941., Karadžić-Daničić 1923.,“Zagrebačka Biblija“ 1968.,) kao i Biblijska povjesnica ze evangeličku mladež Josipa Pindora (1902.) te ista Povjestnica iz 1942., Evangelički katekizam kršćanske vjere Zocha, Marbacha, Čobrda (1902.), vrijedna pjesmarica Pjesme za kraljevstvo Božje pastora Zmaile (1907.), Mali katekizam Rudolfa Sablića (1925.), Katekizam biskupa Miletića na hrvatskome jeziku za bosanski narod u još tada Otomanskom Carstvu (1828.).
Nažalost, tragova znamenitom i zaslužnom jezikoslovcu Bogoslavu Šuleku, svojedobno članu Evangeličke crkvene općine Zagreb, za sada, (osim spomena imena, članstva i donacija u crkvenim godišnjim izvještajima) nema.
Knjižnica posjeduje tek kasnija izdanja Novoga zavjeta (Britanskoga i inostranog biblijskog društva, iz 1922. tiskanoga u Budimpešti kao i iz 1937. tiskanoga u Beogradu - Mlada Srbija) koji bi, sudeći po jeziku te po izostavljanju Karadžićeva imena kao prevoditelja (poradi Šulekove redakcije jezika u smjeru zagrebačke filološke škole) mogla biti ta rijetko dostupna „Šulekova Biblija“.
U našoj se knjižnici, osim velikoga raspona, vremenskoga i tematskoga na području religije, može, na primjer, još: učiti osnove jezika svahili, pogledati hebrejski Novi zavjet ili letonski ili makedonski, složiti puzzle s Lutherovim likom, prelistati monografiju sadašnje Istre, naučiti evangeličke likovne simbole, pronaći po koji kuharski recept, čitati opsežan niz djela Julesa Vernea, potražiti izvještaje misionara s početka 20. stoljeća, pogledati medicinski etimološki rječnik, botaniku starih Grka i Rimljana, Merhautov Češko-hrvatski rječnik, ili se smiriti uz Bonhoefferove meditacije, ili možda čitati Bibliju na petnaestak jezika.
Knjižnica je u drugoj polovici 2008.g. dovedena u predknjižnično stanje, gdje su knjige uglavnom propisno smještene, očišćene, zaštićene i grupirane.
Pred nama stoje još mnogi zadaci: knjige inventarski popisati, stručno ih obraditi i valjano ih katalogizirati.
Tekst pripremila: Lidija Opačić
Ovom prilikom, zahvaljujemo se posebno donatoru koji želi ostati anoniman bez čije pomoći ne bismo mogli urediti knjižnicu. Također se zahvaljujemo gospođi Lidiji Opačić koja je iz velike ljubavi prema knjizi, strpljivo, gotovo dvije godine radila na uređenju knjižnice, te bi bez nje ovaj projekt bio gotovo nemoguć.
